Podrška obitelji osobe s poremećajem hranjenja
Kada se otkrije poremećaj hranjenja u obitelji, nastupa opća briga, strah, anksioznost i izgubljenost u tome gdje krenuti, kako i što očekivati. Nažalost, postoje reakcije obitelji koja pobjegne u ignoriranje, zanemarivanje i umanjivanje problema. I takva obitelj treba pomoć, samo će je teško prihvatiti.
Ovim blogom cilj mi je ponuditi objašnjenje:
zašto je uključenost obitelji važna u liječenju poremećaja hranjenja
kako se može pomoći obitelji
općeniti savjeti za podršku
+ način na koji može podrška dobiti od mene podršku u nadolazećim aktivnostima.
Kada kažem obitelj, pod time podrazumijevam uže članove obitelji (roditelji, braća, sestre), partneri/supružnici, ali i bliski prijatelji ako je povezanost bliska i osobe borave zajedno.
Kada se poremećaj hranjenja osjeća u odnosu i predstavlja strah i nepoznanicu, to je vrijeme da se zatraži pomoć. Jer svaki odnos u kojem se poremećaj osjeća, neminovno i utječe na razvijanje, ali i oporavak poremećaja. To ne znači da je odgovornost za izlječenje poremećaja u okolini, već da je okolina zaštitni faktor u oporavku.
Poboljšava i podržava oporavak. Takva uloga je više prisutna kod djece koja razvijaju poremećaj hranjenja, gdje obitelj ima ključnu ulogu.
Obitelj i podrška
poboljšavaju i podržavaju oporavak od poremećaja hranjenja.
Zašto je uključenost obitelji važna u liječenju poremećaja hranjenja
Kod svakog psihičkog poremećaja, podrška obitelji je važna jer imati poremećaj znači nositi se s mnogo simptoma i općenito imati poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Ponekad to nije moguće baš zbog toga što je obitelj i mjesto rizičnih čimbenika nastajanja poremećaja. U tom slučaju, obitelj ne može biti podrška ako ne funkcionira na zdrav način i sama je opterećena brojnim problemima. Tada obitelj treba liječenje.
Obitelj je važna u liječenju poremećaja hranjenja zbog:
jačanja zdravih odnosa koji onda utječu na glas poremećaja hranjenja i razvoj poremećaja
ali i zbog liječenja obiteljske dinamike koja je dio uzročnih čimbenika poremećaja hranjenja
Jednostavno govoreći, obitelj pomaže oboljeloj osobi da savlada emocionalne poteškoće s određenim članovima što može biti i jedan od uzroka, te kako da se nosi s vrlo snažnim simptomima.
Kada je obitelj uključena, ona šalje snažnu poruku “Ti nisi sam/a”, “Ne trebaš se sramiti problema koji imaš.”, “Tvoj poremećaj nije veći nego onaj zdravi dio tebe.”, “Ti si naša kći, sestra,… i mi te ne gledamo kroz poremećaj”.
Možete zamisliti koliko su ove poruke ključne u oporavku koji se često osjeća kao usamljeno mjesto za oboljelu osobu. Uz osjećaj usamljenosti, vrlo se često osobe osjećaju i stigmatizirano i “okrivljeno” za poremećaj koji imaju. Postoji veliko nerazumijevanje poremećaja hranjenja u društvu koje pretpostavlja da su poremećaji hranjenja stvar odluke ili čak adolescentski hir koji je nastao zbog društva i “svi ga imaju”. Ako obitelj pruža razumijevanje i potporu na taj način stvara sigurno ozračje i motivaciju za oporavak.
Ukoliko se roditelji uključuju u oporavak kroz terapije ili edukacije, vrlo je važno da to naprave oba roditelja, a ne samo jedan (ako je to moguće). Zainteresiranost jednog roditelja, a drugog ne, šalje zbunjujuće i konfliktne poruke o odnosima. Poremećaj hranjenja treba pažnju i promjene u ponašanju oba roditelja te emocionalnu stabilnost. Ako jedan roditelj uči kako razgovarati o hrani i tijelu, a drugi ne - onda će osoba s poremećajem hranjenja sumnjati u izrečeno i promjene neće imati takvu snagu kada se donose korjenite promjene u cijeloj obitelji.
Poremećaj hranjenja svoje simptome ima u vrlo fizičkim svakodnevnim ponašanjima, kao što su unos hrane, odabiranje namirnica, fizička aktivnost, oblačenje,… Takvi simptomi uključuju i obitelj kroz kuhanje, spremanje namirnica, kupovina hrane,… Sve su to razlozi zašto je važno naučiti komunicirati o simptomima na siguran način. Neznanje o poremećajima hranjenja može utjecati na pogoršanje simptoma. Takvi trigerirajući komentari iako izrečeni s dobrom namjerom, mogu utjecati negativno na osobu. I to govori o tome koliko je poremećaj težak i kako iskrivljeno tumači brojne poruke od okoline.
Primjerice, komentar “Izgledaš zdravije”, čuje se kao “Udebljala si se, trebaš smršavjeti.”
Drugi primjer je kada kažemo osobi s poremećajem hranjenja da joj prelijepo stoji majica koju je obukla, osoba čuje “Pratim i gledam tvoj izgled, tek kada si lijepa zamjećujem te.” Ili se opet upali misao “Njima je bitan izgled, debela sam. Moram još smršavjeti.”
Upravo zbog toga što poremećaj hranjenja prevodi mnoge riječi u korist svog postojanja, važno je da se obitelj uključi u liječenje, nauči kako komunicirati, te na taj način olakša liječenje oboljeloj osobi.
Kako se može pomoći obitelji
Obitelji koja se uključi u liječenje poremećaja hranjenja može se pomoći na razne načine.
Grupe podrške
Jedna od opcija uključenosti obitelji u liječenje je kroz sudjelovanje na grupama podrške. Takve grupe funkcioniraju kao mjesto na kojem se otvoreno priča i dijeli iskustvo roditelja ili nekog drugog člana obitelji te partnera.
Grupe podrške su mjesto gdje članovi obitelji mogu govoriti o svojim osjećajima i tražiti podršku za sebe što je vrlo teško kada je netko blizak bolestan. Oboljela osoba ne smije biti na takvim grupama i sadržaj se ne bi trebao iznositi osobi koja ima poremećaj hranjenja, jer je to mjesto na kojem roditelji pokušavaju biti iskreni oko svojih osjećaja kako bi se olakšali i tako više bili tu za njihovu djecu.
Za više informacija o grupama podrške za roditelje, provjerite stranice Centra za poremećaje hranjenja BEA. Također, postoje grupe podrške organizirane od strane Dnevne bolnice H(RANA) specijalizirane za liječenje poremećaja hranjenja.
Obiteljska terapija
Obiteljska terapija je definitivno preporuka kada se radi o maloljetnoj oboljeloj osobi. U takvoj terapiji “klijent” je obitelj. Psihoterapeut mora biti specijaliziran za ovakvu vrstu rada zbog određene kompleksnosti rada s obitelji.
Obiteljska terapija uključuje osobu s poremećajem hranjenja i njenu/njegovu obitelj. Glavni cilj je vidjeti obiteljsku dinamiku i pogledati gdje se događaju povrede, konflikti, nerazumijevanja,…
Individualna terapija za roditelje/partnere/prijatelje osobe oboljele od poremećaja hranjenja
Individualna terapija je namijenjena proradi emocija i života osobe koja je podrška. Takvom proradom sadržaja mijenja se način na koji se osoba ponaša. Ovo je iznimno važno ako je osoba s poremećajem hranjenja posebno vezana ili ima poteškoće u odnosu s nekim članom obitelji.
Također, biti uz oboljelu osobu može dovesti na površinu stres, ranije traume ili neke neugodne emocije s kojima se podrška teško nosi.
Partnerska terapija
Bračna ili partnerska terapija namijenjena je roditeljima djeteta s poremećajem hranjenja, moguće i partnerima ako je jedan od partnera osoba oboljela od poremećaja hranjenja. Cilj je da roditelji rade na svom odnosu, da riješe bračne konflikte kako se oni ne bi prelijevali na simptome poremećaja hranjenja.
Isto tako ako je partnerski odnos okidač i djeluje trigerirajuće na osobu s PH.
Edukacije
Od velike su važnosti i edukacije o tome kako se ponašati, kako komunicirati i kako biti podrška osobi s poremećajem hranjenja. Educiranje i terapija nije isto. Premda psihoterapija može biti psihoedukativna, to nije njen primaran cilj.
Zato su edukacije važne jer se posvećuje više vremena učenju roditelja kako pristupiti, komunicirati i djelovati u odnosu s osobom koja ima poremećaj hranjenja. A kako je već prije spomenuto, poremećaji hranjenja u umu osobe funkcioniraju kao najgori prevoditelj koji i dobronamjerne poruke prevodi u korist postojanja poremećaja.
Zanima li te ovaj aspekt podrške, prijavi se na set nadolazećih edukacija za obitelji, partnere i prijatelje osoba koje imaju poremećaj hranjenja. Više o tome na kraju bloga.
Sudjelovanje u udrugama, organizacijama i javnim aktivnostima
Od velike je važnosti za roditelje pokrenuti velike promjene u društvu, ali i dobiti potrebnu snagu, vjeru i energiju iz većih događanja i većeg broja ljudi koji razumiju njihove osjećaje i život s osobom koja ima poremećaj hranjenja.
U Hrvatskoj je odnedavno otvorena jedna takva Udruga roditelja djece oboljele od poremećaja hranjenja (H)RANA koja se bori i promiče potrebe oboljelih na razini društva jer u Hrvatskoj je potrebno još puno toga mijenjati u zdravstvu.
Više o tome u članku: Roditelji djece s poremećajem hranjenja pozivaju ministra: Djeca nam umiru od anoreksije, sustav ne čini ništa.
Traženje podrške
roditelja kroz neki od ovih spomenutih oblika nije samo važno za roditelje, već i za njihovu djecu koja imaju poremećaj hranjenja ( ili partnere, prijatelje). Na taj način moguće je indirektno utjecati na motivaciju oboljele osobe za liječenje, koja je često upitna zbog težine poremećaja.
Općeniti savjeti za članove obitelji
Općeniti savjeti tiču se traženja podrške i načina postupanja kada se otkrije kako član obitelji ima poremećaj hranjenja.
Otvoren suočavajući razgovor - nemojte se ustručavati izraziti zabrinutost u vezi poremećaja hranjenja. Ovakav razgovor je nužan kako bi se na vrijeme moglo reagirati i kako bi osoba s PH znala da ima podršku u vama.
Traženje stručne pomoći - ovdje nije svejedno koji stručnjak se bavi poremećajem hranjenja. Važno je da to bude osoba koja ima iskustvo i koja se u tome specijalizira i educira. Važno je imati psihijatra, psihoterapeuta i nutricionističku pomoć od osobe stručne u području rada s poremećajima hranjenja. Također, važno je vidjeti je li potrebna hospitalizacija ako je poremećaj uzeo maha i zdravlje je znatno narušeno.
Traženje stručne pomoći za podršku (roditelji, partneri, prijatelji - tko god je u bliskom kontaktu s osobom i osjeća da mu/joj je potrebna pomoć). Podrška treba podršku kako bi mogla ponuditi konstruktivnu pomoć.
Imati strpljenja i suosjećanja u oporavku - oporavak PH je dug jer je i poremećaj kompleksan. Obuhvaća fizički i psihički oporavak i potrebno je imati više stručnjaka različitih profila (psihijatar, psihoterapeut, nutricionist, endokrinolog ako je potrebno,…)
Edukacija za podršku
Kako je spomenuto ranije u blogu, za podršku osoba koje imaju poremećaj hranjenja nudim paket od 3 edukacije ONLINE. Edukacije će se provoditi online, u realnom vremenu putem platforme zoom. To znači da će sudionici imati priliku sudjelovati u interaktivnim sesijama i postavljati pitanja tijekom edukacije, kao da su prisutni na fizičkom događaju.
Cilj je tim radionicama i edukacijama:
Osnažiti podršku
Naučiti temeljne alate u komunikaciji s osobama koje imaju poremećaj hranjenja
Naučiti kako ostvariti okruženje u kojem se osoba osjeća voljeno i poštovano kroz empatiziranje i neosuđivanje
Dan - s čime se podrška suočava na početku, pričajmo o strahovima, nadanjima, pomoć u prepoznavanju okidača,
Dan - kako uspostaviti sigurnu netrigerirajuću komunikaciju o hrani, tijelu, emocijama, simptomima poremećaja hranjenja, zdravo postavljanje granica
Dan - stvaranje okruženja da se osoba osjeća voljeno i poštovano, učenje o empatiziranju i suosjećanju
Više o paketu od 3 edukacije ovdje na linku.