Opasna igra zvana “Povećajmo K, smanjimo kg, povećajmo km, smanjimo kcal”

Jedna stvar koja me definitivno činila nedovoljnom na društvenim mrežama je bilo pričanje o nulama. Koliko nula netko zarađuje i kako da ja to zaradim.

Isprva mi se ta “igra” činila zanimljivom i privlačila me. Aha, ako otkrijem kako zaraditi sve te nule (a očito tamo negdje je formula o kojoj se priča), bit ću toliko rasterećena financijama i onda toliko sretna jer ću si moći priuštiti sve ono što me čini sretnom. Moći ću ići na skupa putovanja, moći ću si kupiti sve životne alate i imati manje posla oko kuhanja, čišćenja, organiziranja. Moći ću živjeti na predivnom mjestu i cijela moja obitelj će biti sretna. Svi ćemo se smijati kao ljudi na tim videima i kupati se u bazenima skupih hotela s časom šampanjca u ruci.

Neke stvari malo dodajem, ali sigurna sam da ti se stvara slika ispred očiju. Možda čuješ i popularnu glazbu u pozadini i poruku koja na kraju piše - sve ovo možeš i ti imati.

Ali ti to nemaš. Možda nemaš još. Možda ćeš jednom i imati, ali ne tim redoslijedom i načinom.

Izloženost takvim sadržajima često ne stvara intrinzičnu motivaciju, već osjećaj pritiska i uspoređivanja.

Mnogi ljudi počinju razmišljati: “Dobro, trenutno mi je dovoljno, radim što volim i zadovoljavajuće zarađujem, ali mogu li još bolje? Postoji još mnogo nula. Ako to svi mogu, što ja radim krivo? Što propuštam?”

Slično se događa i s težinom ili vanjskim mjerama uspjeha. Na početku takve “igre” sve može izgledati jednostavno i privlačno. No brzo se pojavljuju sumnje, frustracije i osjećaj da nešto nedostaje.

Zanimljivo je kako se često možemo lako usredotočiti na tuđe procese i uspjehe, dok smo slijepi za vlastite obrasce. Upravo zato je korisno osvijestiti ove obrasce, razumjeti što nas zaista pokreće i gdje osjećamo pritisak, i pronaći načine da se njima svjesno upravlja.

Iako vanjski sadržaji mogu zauzimati naš unutarnji prostor i utjecati na osjećaj vrijednosti, moguće je transformirati to u nešto korisno: razmišljanje, introspektivnu praksu i učenje o vlastitim željama i potrebama.

Sada možemo primijeniti istu refleksiju na druga područja - na primjer, umjesto broja nula, razmislimo o kilogramima (KG) ili drugim vanjskim mjerama uspjeha.

Mnogi moji klijenti počeli su tako. Bili su izloženi pričama i obećanjima o tome kako da izgube kilograme i kako će ih to onda učiniti sretnima. I ono najvažnije - što čekaš “to je korak od tebe - i ti tako možeš živjeti”. Što znači da ako ne živiš nešto propuštaš jer možeš puno bolje živjeti.

Ako već postoji životno nezadovoljstvo i glad za priznanjem i ljubavi - ove poruke o gubitku kilograma postaju potencijalna rješenja na sve najgore životne tegobe. Nezadovoljstvo, nepriznanje, osjećaj manje vrijednosti, manjka ljubavi, usamljenosti,...

Nitko ne počinje slijediti takve savjete s idejom razvijanja poremećaja hranjenja. Nitko od mojih klijenata i ostalih koji imaju ovako težak poremećaj nije odlučio jedno jutro “želim razviti poremećaj hranjenja”.

Restrikcije, brojanja kalorija, dijete, praćenje prehrane, kalkuliranje mase, itd. - na početku djeluje kao nekakva igra. Takvo ponašanje često bude hvaljeno od okoline. Ono što me uvijek učini da zastanem i onda neumorno progovaram o tome je koliko se ta igra brzo pretvori u poremećaj iz kojeg onda trebaju godine liječenja da se izađe.

Ponekad se to dogodi u svega nekoliko mjeseci. Nekoliko mjeseci toliko drastičnog gubitka kilograma da je potrebna hospitalizacija.

Ta nada da će život biti ljepši ako jedem manje, ako sam u kontroli, ako u sebi nemam “viška” i ako ostanem disciplinirana je lažna.

Kao da u pozadini postoji nada da postoji život bez patnje. A ne postoji. Svi se rodimo s urođenim nepisanim sporazumom da ćemo u ovom životu iskusiti patnju, bespomoćnost, nepredvidivost, neznanje, kao i ljubav i radost.

Što god da radimo, čime god da se bavimo, koliko god 0 na računu da imamo i koliko god broj kilograma imali - osjećat ćemo neku vrstu patnje.

Moram priznati, jako je privlačna ideja toga da samo ako jedemo zdravo i imamo novaca da smo sretniji i da nam je život ljepši.

Ako imaš neku nadu u bolji život pod uvjetom ako imaš x novaca i x kilograma - pozivam te nježno da se zainteresiraš za sljedeće.

Kada toliko želim imati manje kilograma ili više nula na računu - što stvarno želim? Što mislim da će time nestati? Koje neugode, patnje, koji “viškovi”?

Naravno da je poželjno imati lagodan život, financijsko zdravo temelje, kao i zdravo tijelo - ali često te želje bude pobrkane sa smislom, sa srećom i na kraju ono najjače i najmanje vidljivo - s osjećajem vrijednosti.

Ono što me uvijek fascinira je koliko brzo ogladnimo kada vanjska dostignuća učinimo odgovornima za našu sreću. Zapravo, to je gotovo kao recept “Kako biti nesretan?”

Ne znam za tebe, ali kada nešto što jako želim kupim ili dobijem - ta sreća traje kratko i jako je limitirana. Vrlo brzo se vratim onim svojim starim mislima nezadovoljstva i onog osjećaja “da samo još nešto fali”.

Kontemplacije na zahvalnost, upijanje trenutka na psihološkoj, emocionalnoj, tjelesnoj i duhovnoj razini, one male stvari u danu poput gutljaja kave, pogleda u sunca i na kraju kvalitetni odnosi, razgovori, pogledi, dodiri.

To je ono što traje, što ispunjava i što ima smisla. Za mene.

Što tebi u životu daje smisao? Kako ti je uopće postaviti ovakvo pitanje.

Voljela bi čuti od tebe kakav je tvoj odnos s KG, K, ...? (I drugim mjerama)

Želiš istraživati dublje?

Kako izaći iz ove opasne igre (ako si u njoj)? Rješenje nije nešto veliko i egzotično, ali zato nije lako. A to je zainteresirati se za svu širinu i dužinu i dubinu i kilažu EMOCIJA. Više emocija, manje simptoma.

🎙️ Ako želiš slušati upravo o ovome - dođi na moju novu podcast epizodu “Više emocija, manje simptoma poremećaja hranjenja”.

Želiš li započeti buđenje osjećaja vrijednosti uz podršku mojih vođenih meditativnih zapisa i reflektivnih pitanja, uđi u moj meditativni program “Buđenje Osjećaja Vrijednosti”.

Imaš poremećaj hranjenja ili kompliciran odnos s hranom? - provjeri online trening “Od preplavljujuće krivnje do opuštenog hranjenja”.